50 nijansi "kriva"
http://www.zlatiborpress.rs/filmski-petak-pepeljuga-i-50-nijansi-sive/ |
Svašta sam čula o njoj, da nas diskriminiše (mislim
na nas žene), da je knjiga oličenje dobrog seks marketinga, ali je činjenica da
je nazivaju i najprodavanijom knjigom u prošloj godini “koju je zavoleo ceo svet”.
Puno sam se smejala na početku čitanja, samom
zapletu i stereotipima koji su tu da privuku prosečnog čitaoca lakoj erotskoj
literaturi. Činjenica je da sam još kao tinejdžerka (nadam se da moja porodica
ovo neće čitati J) čitala dela Čarlsa Bukovskog, Erike
Jong i Anais Nin. Kao i svim klincima u tom periodu, seks mi je bio vrlo privlačna tema,
a kao strastveni čitalac ja sam ga potražila i u knjigama. Tako da sam se još tada upoznala sa različitim književnim pristupima ovoj temi.
Stilovi ovih pisaca se veoma razlikuju od stila
pisanja E. L. Džejms, na prvom mestu zato što se ona opredelila za kombinaciju koja
sigurno dobija. On: mlad, iskusan, prelep, prebogat, seksualno dominantan i
izopačen. Ona: mlada prelepa, neiskusna, nevina, pametna i zaljubljena, naravno
u njega.
Kako sam odmicala sa čitanjem knjiga mi je bila sve
manje smešna, a sve više me je intrigirala nedoumica i psihološko stanja
glavnog lika, Anastazije Stil. Čitanje knjige je proces u kome se pored samoanalize
često poistovećujemo sa junacima. U tom procesu sam počela da uviđam razloge za toliku
popularnost ove knjige.
Od kada je sveta i veka ženama se nametalo osećanje krivice vezano za njihovu seksualnost. Ne retko ćete čuti roditelje kako devojčicama, već od najmanjih nogu, govore kako je seks nešto strašno i loše, a samo kupanje ženskog deteta za očeve predstavlja veliki tabu.
http://www.laguna.rs/ |
Od kada je sveta i veka ženama se nametalo osećanje krivice vezano za njihovu seksualnost. Ne retko ćete čuti roditelje kako devojčicama, već od najmanjih nogu, govore kako je seks nešto strašno i loše, a samo kupanje ženskog deteta za očeve predstavlja veliki tabu.
Još je Frojd pričao o četiri stadijuma psihoseksualnog razvoja (oralna, analna, falusna i genitalna faza) kroz koje
svako dete, u manjoj ili većoj meri izraženo, prolazi, a koje kasnije određuje
njegov karakter. Greška roditelja je što decu u tima fazama sprečavaju da
nagonski istražuju i eksperimentišu sa svojim telom. Kao posledica toga dolazi
do fiksiranja energije i zastoja u određenom stadjumu razvoja i u određenom delu tela.
Ono što Kristijan Grej kroz svoju izopačenost nudi Ani je upravo ta mogućnost da, na neki način, ponovo prođe kroz sve te psihoseksualne faze bez osećaja krivice, a koji nam nameće naš Super-ego.
Posle ovog kraćeg putovanja kroz "Frojdovu
Psihoanalizu", moram da kažem da meni ovo delo liči na jedan psihološko-erotski triler, u
kome je glavnoj junakinji ponuđena mogućnost da ispita mračne strane svoje
ličnosti, svoj Id i da ispita krajnje granice svoje izdržljivosti. Ona se
često, u knjizi, pita da li je u redu to što oseća, da li je normalno da joj se
bol dopada. Sve te dileme nastaju zbog društveno usađenih predrasuda, čije kršenje kod nje stvara osećaj krivice. Da li će uspeti da se
izbori sa društvenim i ličnim normama ponašanja i mogućim ludilom?
Mislim, a to je samo moje skromno mišljenje, da je
sav taj svet, koji je prosto poludeo za ovom knjigom, privukla baš ta mračna
strana ličnosti i mogućnost da ispita i to drugo, potisnuto lice svoje
seksualnosti. Bez trunke griže savesti.
Nisu to ni scene seksa na različitim mestima, ni
sado-mazo sprave u ‘Crvenoj sobi bola’ono što intrigira čitaoca, već psihološka igra koju Anastazija igra sa
Kristijanom od prvog trenutka. Igra koju igram ja, ti, svi mi…
Igra moći.
Igra moći.
Uživajte u čitanju!
S
S
14 komentara:
Постави коментар