Kako je blogersko slatko grožđe postalo kiselo

Spoma Avramov Photography
Nije ovo prvi put, a sigurno ni poslednji da se tekstovi koje neko napiše na svom blogu/sajtu nađu na tuđem. Ne bi to bilo toliko strašno da te neko lepo pita, zamoli za preuzimanje. Još manje bi bilo strašno da ponudi povećanje prometa na tvom blogu/sajtu tako što će linkovati tekst. Najbolje bi bilo da ti neko ponudi honorar za to što si uradio, uložio vreme, trud, energiju.

Najgore od svega je što to traje i što su poznati portali postali toliko beskrupulozni i bezobrazni da bez ikakvog pitanja kradu blogerske tekstove, nepotpisane ih postavljaju na svoje sajtove sa kojih ih drugi manji sajtovi i portali šeruju i kao izvor zajedno sa linkom navode upravo njih! A izvor nema nikakve koristi od toga.

Da li to znači da smo mi jadni,  bedni, beznačajni, da treba du budemo sreći što je neki sajt iza koga stoji politika ili  neki drugi iza koga stoji izdavački mogul toliko jaki i iznad zakona da bez i trunke skrupula mogu da kradu tuđe tekstove, a ovi manji portalčići, jadničci će da ih potpisuju ispod ukradenog materijala?

Meni se upravo to desilo. Pronašla sam svoj autorski tekst, za koji sam uredno plaćena, na četiri sajta. Dva od njih su veliki portali (zvaćemo ih glavonje), a druga dva (zvaćemo ih potrčko)  su skinula vest sa jednog od njih i uredno ga linkovala za jedan od ta dva sajta (valjda od straha da ih ne kazne zbog preuzimanja!).

Niko nije kontaktirao ni mene ni sajt za koji je tekst napisan. Na jednom od glavonja sam potpisna, obe glavonje  su napisale ime sajta sa koga je tekst originalno preuzet, ali toliko sitno, da ja, koja sam ga sa namerom tražila, nisam mogla par minuta da ga pronađem. Potrčci su kao izvor potpisali jednog od glavonja kao izvor.

Za one koji se ne bave blogovanje i on-line marketingom, sav promet koji bi trebao da ide na izvorni sajt odlazi na glavonjin sajt, što sa pretraživača, što sa društvenih mreža, što sa potrčkovog sajta. Ako vas neko linkuje broj veza koje imate sa drugim sajtovima, takođe podiže vaš rejting na pretraživačima. U ovom slučaju i to izostaje za vaš blog/sajt, a korist opet ima samo glavonja jer je on linkovan od strane potrčka.

Šta glavonja ima od toga?

Ima besplatan sadržaj za male pare, dobru statistiku i mnogo sponzora i oglašivača.

Šta glavonja ne radi?

Ne plaća blogeru po tekstu, već „novinara kopivrajtera“ (kopivrajting počinje da dobija potpuno drugo značenje u ovom slučaju) koji na dnevnom nivou skida više tekstova nego što prosečan bloger može da napiše i postavlja ih na firmin portal za minimalac.

Sve vam je jasno. Kao dan.

Svašta sam pročitala danas, razne uvrede na račun blogera, najgora je bila: „ako ti smeta krađa, piši dnevnik u svesku!“. Dno, dna... Što je najgore to je napisala novinarka, bivši radnik jednog od tih portala.

Blog je specifična pisana forma, u najvećem broju slučajeva pisana iz ličnog, privatnog, jedinstvenog ugla. Ako vam se dopada kako ta osoba razmišlja i piše, kontaktirajte je, ponudite joj saradnju, dogovorite se. Ali ne, vi to nećete, ne želite, lakše vam je i jeftinije da zaposlite diletanta koji će kopirati 10 tuđih tekstova, nego da platite 10 blogera koji će vam pisati po jedan tekst!

O cenama oglasnog prostora tih portala neću ni da pišem, samo ću vam reći da su cene DRAKONSKE! Ko li to plaća da mi je znati? Od toga se, verovatno, uredno plaća par jadničaka, koji po pravilu budu glavni okrivljeni kada ih uhvatite u krađi autorskog teksta. Sve pod opravdanjem da je „kolega nov i da još nije obučen“!

Koga vi to zamajavate?

Više puta je istaknuta reputacija tih portala i tradicija istih. Zar je moguće da posle toliko vremena, koliko radite, vi zapošljavate ljude i bez obuke ih postavljate da vam kaljaju obraz i reputaciju? Ako je tako i treba da vam se dešava sve ovo! Ako nije, onda nam je svima jasno da se radi o klasičnom primeru instruisane krađe i prebacivanja odgovornosti na podređenog.

Uvek iste priče i izgovori, najlakše je izviniti se. To je jedino što su portali u Srbiji naučili. Ako te uhvate, izvini se, ponudi (ovim redosledom) potpisivanje, link, materijalnu nadoknadu (što je najređe i samo pod uslovom da je oštećeni dobro obavešten i zapreti tužbom). Čak ni tada neki  portali ne žele da prihvate krivicu, već se nadaju da će se izvući.

Razne epitete su nam lepili, od toga da smo hejteri, da smo zavidni, da smo lenji jer pišemo kada nam se piše, da smo dokone domaćice, nepismeni i neobavešteni...

Da ja vama nešto kažem, većina nas je veoma obrazovana (pri tome ne mislim samo na diplomu), načitana, upućena i obaveštena. Svestrani smo, pratimo savremene trendove, tehnologiju, on-line marketing, trgovinu, PR, promociju, medije. Društveni smo, kulturni i predusretljivi. Prilično jedinstveni i mislim da to najviše iritira one koji bi hteli 'leba bez motike.

Jedina „mana“ većine nas je što nismo sistemski ljudi, što nećemo da se utopimo u većinu, što imamo svoje mišljenje, što nam je draži taj naš hleb blogerski nasušni, nego te vaše pogače sa pelinom. Što nećemo nekog glupandera iznad nas da nas ubija u mozak za 20.000, a da se on bahati sa rezultatima našeg rada, već nam je draže naših samostalno zarađenih 20.000.

Velike su k’o kuća kada samostalno dođeš do njih!


Za kraj, slatki su vam ti naši tekstovi kao ono grožđe iz basne, svesni smo mi toga, džaba se pravite da su kiseli i skupljate usta kad vas uhvatimo dok ga jedete! :D

CONVERSATION

10 komentara:

  1. Mislim da nas baš to jer ne pišemo "kao na traci" i trudimo se da informacije koje ponudimo čitateljima budu točne čini autentičnima i izaziva ponekad zavist (za razliku od mnogih portala gdje se piše o kojekakvim "senzacijama" koje su na kraju sve samo ne senzacija).
    Nisam još pronašla da me netko pokrao, ali apsolutno podržavam sve koji se bore za to da se njegov rad ili plati ili barem potpiše.
    I iskreno, nervira to što na 10 portala o roditeljstvu npr. nailazim na jedan te isti tekst. A nije da se nema o čemu pisati ili da je teško pronaći ljude koji bi to za novac kvalitetno i dobro odradili.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Potpuno se slažem sa tobom, autentični smo, ali vlasnici portala žele zombije koji će kopirati naše tekstove za male pare i neće mnogo talasati.

      Избриши
    2. Анониман30.1.17. 16:24

      Zar ne postoji neki zakon o zastiti inteektualne svojine ili tako nesto? I zar ne bi prvo trebalo pitati za dozvolu pre nego sto se objavi neciji tekst? Ja ne mogu da verujem gde zivimo...

      Избриши
  2. Ne znam sta bih dodala. Sve je istina. Misim da ce to tako biti dokle god svi blogeri ne zabrane kopiranje svojih tekstova, a to je nemoguce...

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Borba sa vetrenjačama kao je jedan mo poznanik rekao, jedino nam preostaje da te koji nas kopiraju cimamo za rukav i tražimo da nas potpisuju i likuju, sve dok se ne nauče šta je lepo ponašanje. Možda i shvate da treba nas da angažuju, ali samo možda...;)

      Избриши
  3. potpisujem svaku rec, ali nemam vise snage i ne zelim da se svadjam zbog blogeraja.
    U ostalom, da je lako pisati blog, svi bi ga pisali! I da, tih 20k su preveliki, pa izvolte, svi imamo podjednake prilike...

    ОдговориИзбриши
  4. jos nisam video da je neki bloger uzeo tekst sa nekog portala, ima tu nesto, ali da se ne uvrede novinari...
    Poznajem dosta pravih novinara, pisu kao zmajevi, ali mnogo vise blogera kojima skidam kapu...

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Razumem te Deko, ova priča je stara skoro koliko i blogovanje, ali krađe su sve intenzivnije i brutalnije zbog hiper produkcije potpuno bezvrednih portala... Vidiš, ni ja nikad nisam čula da je neki blog uzeo tekst sa nekog portala! :D Svaka čast svima koji profesionalno rade svoj posao, bilo kog zanimanja da su.

      Избриши
  5. „Ako ti smeta krađa, piši dnevnik u svesku!“ Bravo za „novinarku“... >:(

    ОдговориИзбриши

Back
to top